Šećerna bolest je najčešća endokrina bolest. Iako je učestalost šećerne bolesti različita između različitih naroda, možemo reći da od nje boluje 3-5 posto stanovništva. Osnovna  osobina bolesti je hiperglikemija, tj. povišen nivo glukoze u krvi.

      Stoga su neliječene osobe sa šećernom bolešću izložene svim opasnostima takvog stanja. Naime, svaki put kada nivo glukoze u krvi naraste iznad 10 mmol/L, višak glukoze počinje se "lijepiti" na zidove malih, ali i velikih krvnih žila te ih oštećuje.

     Oštećenja koja se događaju godinama, iako nisu bolna, mogu ozbiljno narušiti rad organa u kojima se krvne žile nalaze. Jednom nastala oštećenja se, na žalost, ne mogu uspješno izliječiti. Najčešće pogođeni organi, odnosno dijelovi tijela su oči, bubrezi, nervne ćelije, srce, ali i noge te probavni sistem. Te promjene nazivamo hroničnim komplikacijama šećerne bolesti. Kako se ne mogu uspješno liječiti, svrha liječenja šećerne bolesti jest njihovo sprečavanje.

Glukoza (šećer) u tijelu služi kao energija ili gorivo za rad, rast i život ćelija u svim dijelovima tijela. U krvi je normalno ima između 3 i 6 mmol/L.

 Nivo glukoze zavisi od količine:

- pojedene hrane (unosa energije)

- utrošene energije (potrošnje glukoze u ćelijama)

- insulina, koji glukozu unosi u sve ćelije tijela osim u mozak                  

     Bez insulina glukoza u krvi raste, umjesto da odlazi u ćelije.

     Šećerna bolest ili diabetes mellitus je hronično stanje koje nastaje kad gušterača prestane potpuno ili djelimično da proizvodi insulin, ili proizvedeni insulin nije djelotvoran u organizmu. U tom slučaju ćelije ne dobijaju hranu potrebnu za život.
Insulin je hormon koji proizvodi gušterača. Ona je ključ koji otvara vrata na ćelijama i omogućava im da preuzmu hranu (glukozu koja organizmu služi kao izvor energije) iz krvi. Bez insulina glukoza u krvi raste, umjesto da odlazi u ćelije.

     Postoji četiri oblika bolesti. Ako se ne liječe, svim je oblicima bolesti zajednička povišena koncetracija glukoze u krvi tj. hiperglikemija.

1) TIP 1 ŠEĆERNE BOLESTI - Nekad nazivan insulin zavisni tip šećerne bolesti u kojem je životno potrebno insulin unositi u organizam. Ovaj tip bolesti razvija se kad organizam proizvodi malo ili nimalo insulina. U tom slučaju insulin mora biti unijet injekcijom. Češće se javlja u djece i adolescenata, ali se može pojaviti i u odraslih. Javlja se s učestalošću od oko 10% od ukupno oboljelih.

SIMPTOMI - Nastanak tipa 1 šećerne bolesti je obično iznenadan i dramatičan, a može uključivati sljedeće simptome:
- učestalo mokrenje
- prekomjernu žeđ i suhoću usta
- izraziti umor/nedostatak energije
- stalnu glad
- nagli gubitak težine
- smetnje vida
- ponavljane infekcije

KO JE POD RIZIKOM RAZVOJA ŠEĆERNE BOLESTI?

- Faktori rizika za tip 1 šećerne bolesti još nisu dovoljno definisani, ali kombinacija nasljeđa i utjecaja okoline (virusne infekcije, stres) mogli bi biti jedni od uzročnika za razvoj bolesti. Valja reći da je ovdje etiologija nejasna, budući da se vjerojatno radi o autoimunosti.

2)  TIP 2 ŠEĆERNE BOLESTI - Nekad nazivan  insulinu nezavisni tip šećerne bolesti u kojem je insulin potreban za metaboličku kontrolu. Tip 2 bolesti javlja se kad gušterača nije sposobna stvarati količinu insulina da udovolji potrebama organizma ili se proizvedeni insulin ne koristi učinkovito. Ovakvo stanje može se kontrolirati pravilnom ishranom, tabletama i redovnom tjelovježbom. Javlja se prvenstveno u odraslih, ali se sve češće razvija i u mlađih osoba. Ovo je najčešći oblik šećerne bolesti koji obuhvaća oko 90% svih oboljelih.

SIMPTOMI - U tipu 2 simptomi se javljaju postupno u mnogo blažem obliku, teže ih je dijagnostikovati, a mogu i izostati. Međutim, simptomi tipa 1 šećerne bolesti, u manje izraženoj formi, mogu također biti prisutni i u tipu 2 bolesti. Pojedine osobe s tipom 2 šećerne bolesti nemaju rane simptome pa se dijagnostifikuju i nekoliko godina nakon pojave bolesti. U oko 50% slučajeva nema simptoma sve do razvoja hroničnih komplikacija.

KO JE POD RIZIKOM RAZVOJA ŠEĆERNE BOLESTI?
- Iako se tip 2 šećerne bolesti poglavito javlja u odraslih, on ubrzano postaje važan problem u mlađim dobnim grupama i to u mnogim dijelovima svijeta. Stoga je svako, svuda i u bilo kojoj životnoj dobi pod rizikom oboljevanja. Određeni faktori mogu povećati rizik od razvoja bolesti, a to su:
- gojaznost (80% osoba sa šećernom bolešću tipa 2 su pretili)
- dob (u dobi iznad 40 godina učestalost raste)
- nedostatak tjelesne aktivnosti
- obiteljska sklonost
- rasna predispozicija
- pojava dijabetesa u trudnoći
- smanjena tolerancija glukoze
- stres

POSTOJI LI MOGUĆNOST IZLIJEČENJA ŠEĆERNE BOLESTI?

Izliječiti šećernu bolest je vrlo teško, ali zato postoji uspješan tretman. Dobra regulacija šećerne bolesti podrazumijeva održavanjenivoa glukoze u krvi što bliže normalnim vrijednostima.
To se može postići usklađivanjem sljedećeg:

·         zdrave, uravnotežene ishrane

·         redovne fizičke aktivnosti

·         samokontrole šećera u krvi

·         izbjegavanjem stresnog načina života

HRONIČNE KOMPLIKACIJE:

Dugotrajno povišen nivo glukoze u krvi uz nedostatak odgovarajućeg tretmana i edukacije dovode do razvoja različitih ozbiljnih hroničnih komplikacija:

- kardiovaskularnih (srca i krvnih žila) do posljedično srčanog i moždanog udara
- retinopatije (bolesti očiju) - vodećeg uzroka sljepila
- nefropatije (bolesti bubrega) s konačnim otkazivanjem bubrega
- neuropatije (oštećenje perifernih živaca)
- ulkusa stopala uzrokovanih neuropatijom i slabom cirkulacijom koji mogu dovesti i do amputacije

3)TREĆI TIP- GESTACIJSKI DIJABETES?

To je oblik šećerne bolesti koji se javlja u trudnoći u žena koje ranije nisu imale dijabetes. Pojavljuje se u 2-5% trudnica, ali obično nestaje nakon porođaja. Međutim, žene koje su imale trudnički dijabetes kasnije u životu su pod povećanim rizikom razvoja šećerne bolesti tipa 2.

      4) Brojni DRUGI OBLICI šećerne bolesti mogu biti u sklopu nekih   bolesti pankreasa, endokrinog sistema, dio urođenih ili naslijeđenih sindroma ili posljedica djelovanja nekih kemikalija i lijekova.